31. 08. 2013.

Rusija: Priče iz platzcarta

(ON)

U gluho noćno doba ukrcali smo se u stanici Tayga na vlak prema Irkutsku. Prije ulaska u vagon dočekao nas je provodnik azijskog, vjerojatno Buryatskog porijekla. Kako smo se približavali Baikalu sve smo više sretali azijatskog stanovništva općenito.
U naš vagon nije ulazio nitko osim nas i s obzirom da je bilo jako kasno ili rano kako se uzme, svi u našem platzkart vagonu su duboko hrkali. Sad smo već bili iskusni platzkartaši pa smo znali kako se besčujno probiti do našeg mjesta. Međutim šuškava vrećica bila je preglasna za ženu u odjeljku preko puta nas, koja se okrenula u polusnu i rekla nešto tipa "zar nećemo od njega moći spavati cijelu noć" na što je krupni Rus koji je spavao do nje zamahao svojim ručerdama prema krevetu iznad gospođe. Od gore je provirio preplašeni Kinez kojem nije bilo jasno što se događa ali se instiktivno povukao u kut izvan dometa ruku polusnenog Rusa. Situacija se srećom brzo smirila jer je san prikovao natrag za krevet sve sudionike ovog komešanja, a mi smo se što je tiše bilo moguće zavukli u naše krevete jedan iznad drugog.

26. 08. 2013.

Rusija: Duboko u srcu Rusije

(ON)

Došavši u Tomsk u ranim prijepodnevnim satima imali smo doslovce cijeli dan na raspolaganju, budući da nam je vlak kretao nešto iza ponoći po lokalnom vremenu.
Sada već na 4 sata razlike od Moskve i u Tomsku kao i u Omsku smo naišli na isti problem, da čak niti na mjestima kao što su željeznički ili autobusni kolodvor nema mapa grada. S obzirom da smo na put nosili što je moguće manje prtljage, nismo sa sobom nosili nikakve mape ili vodiče već smo si sve uploadali na e-reader a takve mape nam nisu bile previše iskoristive.


23. 08. 2013.

Rusija: Privatni kupe do Tomska

(ON)

Za prijevoz od Omska do Tomska, preko stranica Ruske državne željeznice par tjedana prije polaska na put rezervirali smo kupe koji je umjesto uobičajenih 4 mjesta imao 2 mjesta. Ovo je značilo da imamo kupe samo nas i malo više privatnosti.
Tomsk je iz nepoznatih razloga zaobišla glavna ruta transibirske željeznice, neki kažu zato što su lokalni trgovci pali u nemilost ruskog cara, no bilo kako bilo ova činjenica je znatno utjecala na formiranje i razvoj grada. To je također imalo utjecaja i na kvalitetu vlaka kojim smo putovali. Ovaj put dobili smo vagon dosta stariji od onog do Omska, a i samo osoblje je ostavljalo manje profesionalni dojam. Provodnica je bila zbunjena našim imenima i bespomoćno je pokušavala dešifrirati s kopija naših pasoša naša imena na latinici. U ovakvim situacijama izbjegavali smo koristi originale dokumenata kako bi izbjegli situacije u kojima morate platiti raznim službenicima da bi vam vratili dokumente koje vam ionako nisu trebali uzeti.

21. 08. 2013.

Rusija: Iznenađujući Omsk

(ON)

Oko 11 sati po lokalnom vremenu smo stigli u Omsk. Izašavši iz vlaka u kojem smo se već udomaćili i počeli ga zvati našim. Dočekala nas je povelika zgrada Vokzala (kolodvor na ruskom) što je moglo značiti da se radi o ozbiljnom gradu. Kasnije smo se uvjerili da je zaista tako, budući da se radi o gradu s preko milion stanovnika i svime što bilo koji evropski grad tih dimenzija nudi. Ovdje smo realizirali koliko zapravo malo znamo o tom dijelu svijeta i ljudima koji tamo žive.
Po izlasku iz vlaka kao prvu stvar smo išli potražiti garderobu za ostaviti velike ruksake. Sad smo već znali kako se to kaže na ruskom, ali i kako treba izgledati pa nismo potrošili previše vremena na traženje. Naime, nepisano je pravilo da se garderobe na ruskim kolodvorima nalaze u podrumu i izgledom podsjećaju na nekakav mauzolej. U pravilu se tamo nađu i oveći stupovi obloženi pravim ili wannabe mramornim pločama. Tamo vas dočeka žena od koje očekujete da će vas sprovesti to posmrtnih ostataka nekog vladara ili vođe, ali na sreću sve se završi običnom pohranom prtljage.

19. 08. 2013.

Rusija: Prva prava vožnja vlakom

(ON)


U Vlak smo ušli oko 19:40 po lokalnom, a u ovom slučaju i moskovskom vremenu (bez obzira na vremensku zonu Ruske Državne Željeznice vremena polazaka i odlazaka vlakova
izražavaju u moskovskom vremenu).

Ulazak u vlak je bio pomalo šokantan iz više razloga. Prvo, vizualni doživljaj vlaka s hodnikom širine 50ak cm i hrpom nogu i glava koje vire natjerao nas je na pomisao "... i dakle ovako sljedećih 33 sata..." Drugi doživljaj je bio olfaktivne prirode, karakterističan miris koji se možda može po prirodi usporediti s mirisom ambulanti, ali mu nije ni malo sličan. Ovaj miris vam natopi nozdrve odmah po ulasku i jednako tako izaziva pomisao " ... i dakle ovako sljedećih 33 sata ..." međutim samo smo se pogledali i hrabro zakoračili u vagon u potrazi za našim mjestima.


18. 08. 2013.

Rusija: Stara ruska prijestolnica

(ON)

Nakon što smo stigli u Vladimir odlučili smo se zaputiti i nekih 40ak km dalje do gradića Suzdala koji zapravo sadrži većinu znamenitosti koji se pripisuju Vladimiru i pravo je turističko mjesto. Tko god poželi vidjeti ruske uglavnom sakralne građevine iz razdoblja srednjeg vijeka Suzdal je mjesto za to.
Nakon što smo kupili karakteristične ruske piroške s krumpirima i lukom, maršrutkom smo se za cca 50 min prevezli do Suzdala. Već na samom ulasku u gradić primjećuju se karakteristični kuglasti tornjevi ruskih crkava i manastira. U gradu ih ima nekoliko i oko svakog od njih nalaze se štandovi sa suvenirima izbor kojih se kreće od mini ikonica s likovima svetaca do 3D fotografija aktualnog predsjednika i premijera koji se međusobno izmjenjuju ovisno o kutu pod kojim gledate sliku.


17. 08. 2013.

Rusija: Prvi kontakt

(ON)

Prve dojmove o Rusiji stekli smo na aerodromu Moskva-Sheremteyevo.
Naravno kao i većina aerodroma sa svojom uniformnošću, ne otkriva previše specifičnosti lokacije gdje se nalazi. Prvi dojmovi su zato ipak uslijedili nešto kasnije u posebnoj liniji  vlaka "Aeroexpress" koja sluzi za prijevoz putnika s aerodroma do grada. Pred očima su nam se zaredali nepregledni blokovi zgrada, istih onakvih kakve se mogu sresti i na našim prostorima iz razdoblja socijalizma, naravno sve u ruskim razmjerima, što obično znači isto kao kod nas samo na n-tu potenciju. U slučaju Moskve taj n je prilično velik.


13. 08. 2013.

Raspored puta

Evo još jedne informacije prije no što odemo - raspored našeg puta :)

UKUPNO:
  • 38 dana
  • 4 države 
  • preko 33 različita mjesta 
  • oko 15.000 km 

Po putu odlučili smo stati na manja mjesta i pokušali smo si srediti tako da vidimo kako lokalni žive. Pa evo i detaljnog plana po danima. Na tako daleki put valja ići fleksibilni, pa tako imamo i nekoliko rupa... A od mjesta do mjesta uglavnom idemo vlakom :)


Dan prije...

Uf uf....evo još malo pa stiglo :) SUTRA KREĆEMO!!!!!
Diže se uzbuđenje, pomalo i panika, a bome sada živimo još 300% brže od prije :D
Nije puno ostalo za srediti ali ima još uvijek puno želja i da ne spominjem posla. Ne želimo ostavljati za sobom poludovršene poslove pa spavamo u prosjeku 3-5 sati...ako ne drugo dobro će nam doći 35 sati vlaka da se napokon odmorimo :D

Za one znatiželjne evo našeg popisa opreme:
- 2 x Ruksak veliki (backpack):  45L i 55L, svaki po 13kg
- 2 x Ruksak mali (daypack): 15L i 7,5L , svaki po 4,5 kg

Dakle svako skoro 20kg na leđa i idemo :) Bit će zabavno :D


07. 08. 2013.

Kako isplanirati transibirsku u vlastitom aranžmanu: # 1 ODLUKA

Uf kako dani brzo prolaze...još nam je samo par dana do polaska i bome sve je teže držati uzbuđenje pod kontrolu :). Nekako mi je još teško povjerovati da idemo na takav put, barem meni :D
No eto, prije nego što krenemo htjeli bi sa vama podijeliti kako je sve to krenulo, kako je isplanirano i kako je ostvareno, dok su sjećanja na to još svježa. Možda nekome dobro dođe kao pomoć u vlastitom planiranju.

Pa ajmo krenut od početka...kako je sve to počelo...

Zapravo kad god bi nekome spomenuli da nam je želja ići na takav put, većina nije vjerovala da ćemo to zaista i napraviti. Znate one puste priče i snovi o kojima ljudi maštaju....e pa tako smo sigurno i mi zvučali. He he, :) Ali kada smo već kupili karte, znate koja je bila najčešća reakcija? "Kako ste se odlučili na takav put?"
E sad, kako da na to čovjek jednostavno odgovori? Mogli bi krenuti pričati o svemu što se tamo nalazi, pa kako ne bi poželio ići... ili prisjetiti ih koliko smo puta već o tome pričali... ali kako se čovjek odluči...boh...jednostavno se odluči :). Možda je najjednostavnije rečeno: ako se zaljubiš u tu pomisao prvog puta kada čuješ o tome, onda sve što ti je preostalo je da sam sebi kažeš: IDEM!
A kad tvoje unutrašnje uho čuje te riječi i hvata te uzbuđenje na samu pomisao, sve ostalo doći će samo od sebe. Prije ili poslije doći će vrijeme, naći će se resursi i ako to trebate naći će se i društvo! U mom slučaju taj je proces trajao 5 godina, i sada...evo nas, tjedan dana pred put :)