Rusija: Privatni kupe do Tomska

(ON)

Za prijevoz od Omska do Tomska, preko stranica Ruske državne željeznice par tjedana prije polaska na put rezervirali smo kupe koji je umjesto uobičajenih 4 mjesta imao 2 mjesta. Ovo je značilo da imamo kupe samo nas i malo više privatnosti.
Tomsk je iz nepoznatih razloga zaobišla glavna ruta transibirske željeznice, neki kažu zato što su lokalni trgovci pali u nemilost ruskog cara, no bilo kako bilo ova činjenica je znatno utjecala na formiranje i razvoj grada. To je također imalo utjecaja i na kvalitetu vlaka kojim smo putovali. Ovaj put dobili smo vagon dosta stariji od onog do Omska, a i samo osoblje je ostavljalo manje profesionalni dojam. Provodnica je bila zbunjena našim imenima i bespomoćno je pokušavala dešifrirati s kopija naših pasoša naša imena na latinici. U ovakvim situacijama izbjegavali smo koristi originale dokumenata kako bi izbjegli situacije u kojima morate platiti raznim službenicima da bi vam vratili dokumente koje vam ionako nisu trebali uzeti.


U pomoć joj je priskočio nešto mlađi kolega koji je inzistirao na orginalnim dokumentima i nakon što nam je pregledao dokumente, ukorio je kolegicu, rekavši da je to "normaljni biljet" a prema nama se nasmiješio uz riječ "Kroejša", otkrivši nam pritom kolekciju svojih zlatnih zubi. Što smo duže boravili u Rusiji sve smo više zapažali koliko ljudi imaju zlatnih zubi. Nailazili smo na starije ljude zlatnih osmjeha kojima među šumom zlatnih zubi niste mogli pronaći zub koji bi se imalo zabijelio.

Iako smo imali kupe samo za nas, iz nekog razloga nismo u potpunosti uživali u ovom komforu. Točnije rečeno, osjećali smo da nam je put do Omska iako u platzkartu bio draži.
Ovo je možda mjesto da pokušamo razjasniti vječnu dilemu ljudi koji kreću na put transibirskom željeznicom: platzkart ili kupe? Ukratko na osnovu našeg dosadašnjeg iskustva prednost dajemo ipak platzkartu.
Platzkart smo već opisivali pa se ovdje nećemo ponavljati, a kupei su odjeljci za 4 kreveta (2 dolje i 2 gore) koji se mogu vratima odvojiti od hodnika koji spaja sve kupee u vagonu.
Odaberete li platzkart vozit ćete se s 50ak ljudi bez neke znatne vizualne pregrade, s druge strane u kupeu imate svoj prostor kojem možete zatvoriti vrata i ograničiti ga samo na njega.
E sad slijedi ali ...
Ali ... ako odaberete kupe i ako vas nema četvero u grupi kupe ćete vjerojatno opet dijeliti s nepoznatim ljudima i to puno intimnije nego vagon platzkarta. Nemate li sreće i zaglavite s nekim iz bilo kojeg razloga neugodnim suputnikom puno ćete više doživljavati tu neugodu nego u većoj grupi ljudi.
Također ukoliko se u platzkartu sprijateljite s ljudima iz okolnih platzkart separea, a koliko smo do sada vidjeli s Rusima se to uvijek dogodi, osjećat ćete se puno sigurnije. Jednako tako vrijeme će vam puno brže proći u interakciji s više ljudi, a ako se svi međusobno sprijatelje, a i to se često događa, priči i druženju nikad kraja ...
Na kraju, ne treba zanemariti ni financijski aspekt svega. Platzkart je treći razred i duplo je jeftiniji od kupea koji se tretira kao drugi razred.

Nakon 14 sati vožnje preko Tayge kao posljednje stanice na glavnoj trasi transibirske željeznice otišli smo na sjever i stigli u Tomsk oko 10 sati prijepodne. Imali smo cijeli dan za razgledavanje grada poznatog između ostalog po tradicionalnoj drvenoj sibirskoj arhitekturi i koji je u sovjetsko doba bio zatvoren za strance. U ponoć smo imali vlak natrag za Taygu i nakon toga dalje, put Irkutska i Bajkalskog jezera.

---------------

(ONA)

Druga tura vlakom je tura kojoj smo se veselili, kao što ste već gore pročitali, kupe za sebe... Nekom srećom našla sam kupe za dvoje u drugom razredu po istoj cijeni (inače je to prvi razred ili tu spavaju provodnice). No, do samog dolaska nisam se tome previše nadala, nekako mi se činilo nestvarno. Ali naš novi vlakić, podosta starijeg datuma rođenja, zaista nas je dočekao sa kupeom za dvoje :). Juuuhuuuuu
Drugi dojam: auuuu....ovdje je prljavo. Nisam previše čekala, već sam izvadila komprimirane maramice i antiseptički gel, zafrknula rukave i udri laktom, vrijeme je za čišćenje! Oprala sam doslovce svaki kutak, plus dno naših prtljaga - tek onda smo se raskomotili i počeli uživati u to malo intimnosti prvoga puta nakon 4 dana.

Kupei imaju ponešto duže krevete, vijest koja je dočekana s veseljem, ali najveće oduševljenje, popraćeno s usklicima sreće, diže se rulja na noge, ovacije se šire vlakom, žene vrište, muškarci se bacaju se na koljena i viču "tooooooooooooooooo!!" - reakcija na utičnicu za struju pored stolića. :) Možete si zamisliti, struja i FERovci nakon 3 puna dana bez. Nismo ni plahtu izvukli a već je bio laptop na krcanju....ili ne. Ne radi - pih. Skotrljaše se sličice o pisanju bloga, gledanju filmova i sl, kao kamenčići niz padinu. A dobro ajde, imamo sreće pa je utičnica u hodniku pored naših vrata, prebacili kabel preko njih i počeli s krcanjem sve moguće tehnike koju sa sobom vučemo.

Vlak niže kvalitete ovoga puta nudi stare vojne deke umjesto sintetičkih popluna, pernate jastuke umjesto spužvastih, plahte nisu više snježno bijele nego s plavim prugama i podsjećaju na materijal starih kuhinjskih krpi - bar one su bile čiste. A bome ručnik je zaista kuhinjska krpa :).
I tako dok se spuštala noć i vlak spavao, mi smo pisali blog i iščekivali mali starinski gradić zvan Tomsk.