Rusija: Stara ruska prijestolnica

(ON)

Nakon što smo stigli u Vladimir odlučili smo se zaputiti i nekih 40ak km dalje do gradića Suzdala koji zapravo sadrži većinu znamenitosti koji se pripisuju Vladimiru i pravo je turističko mjesto. Tko god poželi vidjeti ruske uglavnom sakralne građevine iz razdoblja srednjeg vijeka Suzdal je mjesto za to.
Nakon što smo kupili karakteristične ruske piroške s krumpirima i lukom, maršrutkom smo se za cca 50 min prevezli do Suzdala. Već na samom ulasku u gradić primjećuju se karakteristični kuglasti tornjevi ruskih crkava i manastira. U gradu ih ima nekoliko i oko svakog od njih nalaze se štandovi sa suvenirima izbor kojih se kreće od mini ikonica s likovima svetaca do 3D fotografija aktualnog predsjednika i premijera koji se međusobno izmjenjuju ovisno o kutu pod kojim gledate sliku.

Ulicama također dominiraju drvene građevine s bogato ukrašenim okvirima prozora i vrata od kojih su neke čak i preuređene u ateljee. Osim toga na ulicama se može naći i medovine ručne izrade koje babuške prodaju na improviziranim štandovima.
Nažalost vrijeme nas nije poslužilo za neku preveliku šetnju i fotografiranje pa smo se povukli pod oluke građevine koja je povezana s jednim od gradskih manastira i ručali te posjet okončali izvrsnim ruskim kolačima medovnikom (pita s medom) i jednako tako dobrim kolačem od suhih šljiva, i maka natopljenim konjakom.
Natrag u Vladimir smo se prevezli istim prijevozom s tim da nam je u oko upao inventivni način hlađenja motora maršrutke otvaranjem haube i to ni manje ni više nego bocom medovine.

Po povratku u Vladimir razgledali smo što se nudi. Glavne atrakcije su i ovdje stare crkve, koje su interesantne po tome da one najstarije nemaju onaj karakterističan oblik ruskih kupola već užasno podsjećaju na bizantske crkve što zapravo i ne čudi ako se zna podatak da su građene u 11 i 12 stoljeću kao i da su se tadašnji vladari družili s evropskim vladarima koji su organizirali križarske ratove te u njima i sami sudjelovali pohodivši prostore Bizanta.
Dan smo završili pripremama za put do Omska. Iskreno nismo znali što očekivati od 33 sata u vlaku, putujući na nama nepoznati način s gomilom nepoznatih Rusa.Odlučili smo pojesti nešto konkretno, vodeći se logikom "tko zna kad ćemo opet" i otkrili čari nadaleko poznatog ruskog Boršča (za slabije upućene variva od kupusa i cikle, s vrhnjem), te nama totalno nepoznatog izvora proteina pod nazivom kurica (piletina sa sirom i ananasom - zbog ovog zadnjeg upitna je autentičnost ovog jela ;) )
Kupili smo si vode, grickalica i krenuli prema vlaku koji će nas prebaciti preko granice Evrope i Azije i dovesti u zapadni Sibir.

--------

(ONA)

16.08.2013.
05:55 (Moskovsko vrijeme)
I prva noć je prošla! :) U vlaku je tišina, svi njonjaju i ne čuje se niš osim tračnica kako teku ispod 15 vagona putnog vlaka Vladimir - Omsk - Krasnojarsk (N°56). Polako sviće dok se mi budimo nakon napokon prospavane noći.
Komotno smješteni u sjedalice ispod kreveta, prisjećam se prošlog dana... Stigli smo u Vladimir nakon 3 sata putovanja "Elektrickom", gradić, kakvog su ga reklamirali, prepun starih građevina i kulturnih točaka koji bi bilo šteta propustiti. I tako zamislih si ja mali topli gradić, gdje je sve blizu i gdje su ulice male, a crkvice na svakom kantunu. Ma jok! to je pravi grad, veličine Zadra ako ne i veći (to su valjda te ruske mjere za veličinu), prostorno raširen s pregrštom zelenila. Doduše takva je i Rusija kakvu smo je dosad doživjeli. Tu i najmanje selo je, kako bi Neno rekao, integrirano u šumu. Čak i gradovi koje smo vidjeli do sad su takvi - a Vladimir nije bio izuzetak. Kad smo se popeli na vidikovac na brijegu, promatrali smo pod kišobranom kako bijele fasade i krovići tek na mače (fleke) izviru iz zelenila. Pa i velike zgrade su barem napola skrivene, a bome vidjela sam i groblje usred šume - doslovce usred šume - oko svakog groba po nekoliko stabala visine preko 10m.

Glavni kolodvor na kojeg smo stigli priuštio nam je prve izazove - pronaći prtljagu i bus za Suzdal. Ovo prvo nismo mogli pronaći ni nakon obilaska cijelog kolodvora u nekoliko navrata, pa nije nam ostalo druge nego pitati gospođu koja je jedva tjemenom virila iza svog pulta - u maloj kupoli unutar kompleksa kolodvora, očito ne naviknuta na posjete :). Uputila nas u podrum, i gle stvarno ima tabla dobro sakrivena na donjem dijelu stepenica :) U naizgled atomskom skloništu nalazila se soba za prtljagu i wc (kojeg je zapravo možda bolje izbjeći ako je moguće - 15 rublji za uzdignuti čučavac, bez papira, sa samo krutim sapunom i bez papira za obrisati ruke, ajd barem u granici čistoće). Uz malo osmjeha i puno strpljenja uspjeli smo gospođi za prtljagu objasniti kada nam ide vlak, i ostaviti svojih 15kg na čuvanje, dok smo s preostalih 5 krenuli u pohod na Suzdal.
Izazov broj dva - pronaći bus :). Preporuka - ne lutajte - pitajte. Opet se mi pravili pametni i kao dobro smo se spremili - tu je to, samo 60m od kolodvora...kad opet na mjestu gdje nismo očekivali, iza zgrade na povišenom nivou. Ispred su tek lokalni gradski busevi. Sjeli za bus i krenuli na put od 50min do Suzdala. Pa...i nismo ga previše doživijeli :) umor nas je savladao i ubrzo smo zaspali.. Za dodatnih 13 rublji isti nas je bus doveo do centra, gdje nas je kiša dočekala bez kabanica (ostale u podrumu negdje u torbi...eh...). Uputili se pod zaklon i u potragu za kišobranom, pa smo tako prošli aleju malih dućančića koji kao da su ostali u doba 70tih, i izborom i izgledom. Babuške prodavala domaće kifle s nogu, okreneš se i već ih nema jer su sve rasprodale. A uz zidić preko puta, pokrivene improviziranom ceradom bakice drže tržnicu. I to su stvarno bile samo bakice, majkemi ako je ijedna imala ispod 70god, a svaka prodavala svoj mali dio kućnog povrća i voća na gradskom zidiću pored šetališta.

Pored "shopping" natkrivene avenije nalazi se i preporučeni kafić-restoran "Losos i kava", koji u svom meniu zaista ima ponešto za svakoga. Od salata do pašti, od mesa do deserta, do jela s lososom, od kineskih do japanskih, vina, pive, friške sokove. Samo biraj. Nama očito super odabir! :) Najprije smo naručili si cijeđeni sok od mrkve i jabuke (da nastavimo svoju tradiciju od doma) pa salatu s filetima govedine i grana padanom, te losos s povrćem na pari. Njam njam. Dovršili smo sve s desertom od šljive na tijestu od maka, i tipičnim ruskim Mednikom - pitom od meda. Upozorenje za sve - Mednik je ogroman! Meni tri put već porcija no što je potrebno, ali srećom nije bila toliko slatka pa sam ju uz malo muke uspjela pojesti do kraja.

Slijedio obilazak okolnih samostana, crkvi i ostalih starih građevina. Zaista ima šta vidjeti. K tome još bio je u tijeku neki sajam lokalnih proizvoda pa je to bila odlična opcija za suvenire i ostale potrepštine. Naravno nismo nijedan kupili...di bi ga stavili.

Put natrag bio mi je nešto draži, i baš mi je žao da nismo slikali taj bus. Otvorenu haubu motora držala je plastična flaša medovine, unutra su bus krasili gornji plavi zastori - kakve biste našli u kakvoj staroj kuhinji, a vozač je na svoje još nadodao donji dio valova sa po jednom bijelom plišanom kuglicom svakih par cm. Svega 15tak mjesta za sjedenje i par stojećih, i opet pol sata spavanja preklopljeni preko ruksaka sve do Vladimira.

Moj najdraži dio cijelog tog dana je definitivno bio Borš u lokalnoj palačinkinarnici. Naišli na nju u jednom mini trogovačkom centru i sjeli više iz lijenosti hodanja nego drugo. Oprezno naručili jednu juhu, i nadali se da ćemo to dobiti s obzirom na razumijevanje s konobaricom, te jednu salatu od ananasa i svježeg sira po njenoj preporuci. Otišla ja oprati ruke i po povratku naiđoh na Nena udubljenog u tanjur Borša potpuno koncentriranog na jelo. Jeo je tolikom brzinom i slašću da sam očekivala prazan tanjur samo po dolasku do stola. :) A čim sam i sama ju probala, pa bome nisam ni stigla progutati prvu žlicu i već je moja ruka bila gore - još jednu molim! :) Borš - juha od kupusa, cikle i krumpira (ako sam ju dobro skužila) s žlicom kiselog vrhnja i ponešto žutog ulja (valjda lanenog) - je jedna od najboljih juha koje sam dosad imala prilike probati. Tako je dobro sjela da nisam imala nikakvu želju kvariti okus salatom, koju je on pojeo - kaže: fina je bila, kažem ja: daj za svaku sigurnost nali to malo rakijom  ;). I tako je Neno u podrumu kolodvora, pod budnim okom kamera digo lakat i osvježio se rakijom.

Podiži prtljagu...vrijeme je za polazak!